Gotovo sve radnje kojima danas obrađujemo sliku u Photoshopu mogle su se napraviti i u tamnoj komori.

Ako krenete čitati bilo koju knjigu o slavnim svjetskim fotografima najprije ćete naići na Ansela Adamsa. Ne samo zato što je njegovo ime prvo po abecedi nego i zato što je on prvi i najveći fotograf na području snimanja prirode. Zanimljivo je da ga je kao četverogodišnjaka u rodnom San Franciscu ista ta priroda u označila za cijeli život. U velikom potresu koji se dogodio 1906. godine nezgodno je pao i slomio nos. Taj slomljeni «potresni» nos postao je njegov zaštitni znak i na većini slika, baš zato da istakne njegovu iskrivljenost, dao se slikati u profilu.

Paralelno se bavio glazbom i fotografijom sve do 1930. kad je upoznao Paula Stranda i ideju «čiste fotografije». Odabrao je tada fotografiju kao svoje jedino sredstvo izražavanja dok mu je iskustvo pijanista pomoglo da metodičnost i preciznost prenese u rad sa kamerom. Princip čiste fotografije je oduševila Adamsa svojom dogmom da na fotografiji ne smije biti nikakve manipulacije prilikom obrade slike u tamnoj komori. Napominjem da su se gotovo sve radnje u današnjem Photoshopu mogle napraviti i u tamnoj komori prilikom osvjetljavanja fotopapira ili razvijanja. Priznajem da sam ih i sam često koristio kako bi popravio sliku, nadosvjetljavanjem, zadržavanjem svjetla, hlađenjem razvijača radi pojačavanja kontrasta, naginjanjem fotopapira radi ispravljanja linija, itd.

Budući da u laboratoriju nije htio popravljati fotografiju, Adams je razvio čuveni «zonski sustav» koji pomaže odrediti optimalnu ekspoziciju prilikom snimanja i potrebno vrijeme razvijanja negativa kako bi dobio najbogatiju ljestvicu sivih tonova na slici. Taj sustav je izložio u brojnim knjigama i na predavanjima. S nekolicinom fotografa osnovao je i grupu «f/64», što znači da su sve snimali najmanjom blendom (64) kako bi dobili najveću dubinsku oštrinu i preciznost detalja.

Upravo to je i glavna karakteristika i ljepota njegovih fotografija nacionalnih parkova: fascinantna oštrina, detalji i spektakularni motivi za koje je znao provesti i po nekoliko tjedana u šumi da ih snimi. Prosječni Amerikanac danas ne zna puno o fotografskoj umjetnosti, ali zna tko je Ansel Adams i sigurno bi htio posjedovati neku od njegovih fotografija koje danas skupo prodaju članovi njegove obitelji preko Ansel Adams Gallery.