Brady je prvi ratni fotograf koji je po prvi put rat prikazao necenzurirano, uključujući slike leševa i ranjenika.

Kada je 1936. izdavač Herbert R. Mayes odbio tiskati knjigu o američkom građanskom ratu sa obrazloženjem kako ljude više nije briga za rat i da sigurno neće htjeti čitati takvu knjigu, nije ni slutio kakvu je grešku napravio. Naslov romana koji mu je Margaret Mitchell ponudila bio je: «Prohujalo s vihorom».

S druge strane, ni Mathew B. Brady nije slutio kakvu je grešku napravio kada se odlučio da uloži sav novac u fotografiranje tog istog rata. Iako je kod nas njegovo ime potpuno nepoznato, Brady spada u najzaslužnije pionire koji su pomicali granice u fotografiji.

Sasvim je dobro živio u Vašingtonu snimajući predsjednika i slavne političare u svom foto studiju sve dok nije izbio građanski rat. Posao predsjedničkog fotografa shvaćao je više kao svoju domoljubnu dužnost bilježenja najvažnijih trenutaka u američkoj povijesti, a manje kao izvor zarade, pa je bilo i za očekivati da ode u rat kako bi bio tamo gdje se povijest u tom trenutku stvarala. Moramo znati da se do tada fotografija gotovo isključivo koristila za snimanje portreta, pa je ta njegova ideja bila izuzetno smiona. Nakon što je snimio prvu bitku kod Bull Runa, Brady je postao prvi ratni fotograf koji je na sistematičan način pratio događaje na bojištu. Njegova izložba u New Yorku šokirala je javnost. Rat je po prvi put prikazan necenzuriran, uključujući slike leševa i ranjenika.

Okupio je dvadesetak fotografa i angažirao ih za rad na ratištu s opremom i pokretnim tamnim komorama u kojima su se negativi trebali odmah razviti. On sam više nije išao na teren nego se bavio pripremom i otkupljivanjem snimljenog materijala, organizacijom posla i arhiviranjem slika. Postavio je dakle i temelje za sve foto agencije koje i danas rade po tom principu. Do kraja rata, 1865. godine sakupio je 10000 negativa od kojih je slike namjeravao prodavati privatnim osobama i novinama. Ideja mu nije uspjela jer su stanovnici Amerike htjeli što prije zaboraviti rat, pa je financijski propao i bankrotirao. Od 100,000 dolara uloženih u projekt uspio je pred kraj života dobiti samo 25,000 za negative koje je otkupio Američki Kongres.

Od poraza u svom osobnom ratu nije se više oporavio i umro je 1896.u bijedi. Danas se većina njegovih fotografija može vidjeti u kongresnoj zgradi u Washingtonu.