Za razliku od Nikona na koje možete navrnuti objektive stare i 50 godina, Canon je 1987. počeo prodaju EOS-a koji koriste isključivo nove objektive

Jedan od posljednjih koncerata izvođača iz Srbije prije osamostaljenja Hrvatske i rata dogodio se u zagrebačkom SKUC-u, gdje sam radio kao službeni fotograf. Svirao je Rambo Amadeus, poznat po neobičnim pjesmama. Smislio je i «turbo folk», naziv za novokomponiranu glazbu, koju je toliko ismijavao na svojim pločama i nastupima. No, ja ga spominjem iz razloga što se na tom koncertu desio naš susret i zanimljiva anegdota.

Baš sam tih dana kupio novi fotoaparat. Bio je to Canon EOS 650, prvi model iz generacije EOS-a kojeg sam nabavio ravno sa foto sajma u Kolnu. Novosti su bile potpuna kontrola rada mikrokompjuterom, BASIS senzor za precizno izoštravanje Ultrasonic motorom i prenošenje signala između tijela i objektiva elektronskim putem. Japanci su inače za proizvodnju te linije sagradili novu tvornicu, postavili nove strojeve i zaposlili na njima nove mlade radnike. Ta je odluka uprave bila pravi šok, jer za razliku od Nikona na čije najnovije aparate možete navrnuti i objektive stare 50 godina, Canon je 1987. izbacio nova kućišta koja koriste samo nove EF objektive. Mnogi su bili razočarani jer su imali mnogo FD objektiva koje više nisu mogli koristiti, no dugoročno su se novi pokazali neusporedivo naprednijima. Do danas je iz te tvornice izašlo 40 modela EOS fotoaparata.

Stajao sam, dakle, ispred bine fotografirajući koncert kad se usred svirke Rambo odjedanput sagnuo prema meni i rekao u mikrofon da neka ja sad njemu dam fotoaparat da snimi mene. Dvoranom se prolomio pljesak i naravno, iako malo zabrinut za novu opremu ja sam mu odozdo pružio aparat. Nisam mu stigao ni doviknuti upute, a on je ga je već okrenuo prema meni i bez uspjeha pritiskao okidač. Nakon par pokušaja je odustao i vratio mi ga komentirajući: «Neće da radi!»

Što se dogodilo? Ja sam njega mogao snimiti jer je bio osvijetljen reflektorima, ali on mene nije jer sam bio u mraku. Fotoaparat se mučio s fokusiranjem u tami i zato nije htio okinuti. Pokušavao sam mu doviknuti da duže drži pritisnut okidač, no od velike buke nije me čuo.

Tako je zbog autofokusa meni propala prilika da na fotografiji vidim kako izgleda pogled sa bine, a Rambu prilika da se možda okuša i na tom polju kao Bryan Adams, koji se danas ozbiljno bavi fotografijom.