Većina će fotoreporterki bolje snimiti portret za intervju nego neku brzu akciju u politici ili sportu.

Postoje knjige koje su napisale žene, pa kažemo da su to «ženske knjige». Ista stvar je i sa filmovima, jer kad kažu da je neki film «ženski» odmah znamo otprilike kakav će biti. U njemu će biti puno više ženskih likova, više dijaloga, a manje akcije i teme će biti ljubav i međuljudski odnosi.

Pitao sam se postoje li «ženske» fotografije u odnosu na «muške» i u potrazi za odgovorom pregledao nekoliko fotografskih siteova na Internetu. Mislio sam da ću u tim galerijama prepoznati teme koje zanimaju više žene, no portrete, pejzaže i životinje oba spola fotografiraju podjednako. Pa razumljivo je da će svatko tko ima psa ili mačku za kućnog ljubimca izložiti najviše njihovih slika. Ono što sam ipak zapazio je da postoji mala razlika u rukopisu, da fotografi pri snimanju bolje koriste prednosti tehnike, a fotografkinje se više bave motivom kojeg snimaju. One razrađuju pozu osobe, traže pravi izraz dok oni rasvjetom i blendom traže pravi izgled.

Kad se nedavno kolegica vratila sa snimanja u jednom ministarstvu ispričala mi je kako je ministar gledao u nevjerici kad je vidio nju s fotoaparatom. Većina će žena bolje snimiti portret za intervju nego neku brzu akciju u politici ili sportu, a jedan je razlog i to što se one na takvim snimanjima trebaju naguravati s kolegama i boriti za najbolju poziciju. One su se u posljednje vrijeme masovno uključile u fotografski svijet, jer digitalizacija fotografije donijela je smanjivanje fotoaparata koji su time postali lakši za nošenje i pojednostavljen je postupak snimanja. Česta ženska nestrpljivost time je zadovoljena, jer sada se slika vidi odmah, a onim brojnim ženama kojima tehnika nije bliska omogućeno je da odmah ustanove pogrešku na displeju i ponove snimak. Poznat je njihov strah od strojeva i tehnike dok kod nas postoji strah samo od jednog stroja, a to je perilica za rublje. Razlog je to što kod muškaraca još postoji ta povijesna podjela na «muške» i «ženske» poslove, pa po toj tradiciji pranje rublja definitivno nije za njih.

Žene se u promjenama brže snalaze, voze automobile, igraju nogomet, fotografiraju i rade sve ono što je do prije nekoliko desetljeća bila rijetkost, a muškarci će pritisnuti podjelom kućanskih poslova ući u kupaonicu, ali će i vječito vikati iz nje: « U koju ladicu ide deterđent?» ili «Na kojoj se temperaturi pere šareno?»