Barnack je odabirom formata negativa u novom Leica aparatu uveo «zlatni rez» u fotografiju, po uzoru na slikarstvo.

Kada je Oskar Barnack početkom prošlog stoljeća konstruirao prvi fotoaparat malog formata nije ni slutio kakvu će revoluciju u fotografiji započeti. U to vrijeme su fotografi bili malobrojni stručnjaci koji su na snimanje donosili velike i teške kamere s pločama negativa koje su se sporo mijenjale. Ta je tehnika tadašnjim ljudima sigurno bila mistična, jer još su neki fotografi prilikom snimanja pokrivali preko glave tamnom krpom, a u tamnoj su komori močili te ploče u raznim kemikalijama. Barnack, zaposlen kod Ernesta Leitza, a ujedno zaljubljenik u fotografiju, uvidio je problem dao se na posao. Smislio je potpuno novu metodu fotografiranja malim aparatom u kojeg je umetnut smotani 35milimetarski film kakvoga su koristili u filmskoj industriji.
Neodlučnost vlasnika tvornice i Prvi svjetski rat odgodili su početak proizvodnje, pa je 1925. godine na njemačko tržište izišao prvi model pod nazivom «Ur-Leica»
Koliko su ljudi bili oduševljeni projektom takvog malog brzog fotoaparata s kojim se može snimiti puno snimaka, pokazalo se na prodaji koja je do 1961. godine premašila milijun komada. Oskar Barnack je prototipom aparata u slobodno vrijeme fotografirao da dokaže njegovu kvalitetu i funkcionalnost, pa je tako snimio i niz impresivnih slika običnog života i ulice svoga grada i okolice koji su zapravo prizori koji se jedino takvim malim modelom može snimiti. Postoji još jedan razlog zašto je Barnack postao legenda, a o tome se ne obraća tolika pažnja. On je, naime sa novim formatom Leica negativa 24x36mm uveo «zlatni rez» u fotografiju. Taj omjer slike 3:2 preuzeo je iz slikarstva i samim time pokazao da je fotografiju smatrao umjetnošću. Svojom inovacijom je htio da ta umjetnost bude dostupna svakome i da fotoaparat postane dio svake opreme turista, planinara i šetača.
San tvorca Leice se ostvario. Današnju digitalizaciju fotografije smatram više evolucijom nego revolucijom, jer male kompaktne kamere tzv. idioti postoje u svakoj kući, no digitalci su osvojili popularnost brzinom rezultata snimljenog prizora i uštedi na filmovima. Zanimljivo je da je većina kompaktnih digitalnih aparata formata 4:3, po uzoru na popularni format monitora kompjutera na kojima ih gledamo, pa čak ni digitalne Leice nisu ostale vjerne svom «Leica» formatu.