Profesionalac nikad neće koristiti fleš za snimanje koncerta jer bi se na tim slikama izgubila vjernost pravog doživljaja s pozornice.

Bio sam neki dan na koncertu. Grupa «Gotan project» nastupila je na Jarunu i krenuo sam tamo, ali ovaj put bez fotića, samo kao posjetitelj sa kupljenom kartom željan dobrog zvuka. Odmah na ulazu fotoreporteri su bili obaviješteni da smiju snimati samo prve dvije pjesme, a svako amatersko fotografiranje bilo je zabranjeno. Slikanje samo početka koncerta je uobičajeno pa se tako na nedavnom koncertu Briana Ferrya u HNK-u smjelo slikati samo u prvih 30 sekundi prve tri pjesme. Naravno da je prva pjesma izvedena u potpunom mraku, a početak druge je pjevač proveo okrenut leđima. Pitanje je što bi uspio snimiti u preostalih pola minute, da se nisam kasnije snašao i iskoristio tamu jednog kutka lože na drugom katu i jaki teleobjektiv.

Puno strože je bilo prilikom akreditiranja za koncert grupe «Placebo» kad su svi fotografi trebali potpisati izjavu sa desetak točaka pravila ponašanja. Radi li se o zaštiti izvođača od beskonačnog bljeskanja ili se boje nekontroliranog razvlačenja po medijima? Ne znam, ali na spomenutom koncertu na Jarunu profesionalni fotografi su poslušno pospremili opremu nakon prve dvije skladbe, a amateri su unatoč zabranama slikali do samog kraja. Redari nisu mogli u toj gužvi učiniti gotovo ništa, ali najgore je što su svi snimali sa upaljenim fleševima. Nije im jasno da pravu atmosferu na bini pomno osvjetljenoj rasvjetom ne mogu prenijeti snimajući s uključenim flešom. Reflektori su bili dovoljno jaki da se moglo snimati iz ruke i rezultati bi bili izvanredni. Ovako su oni dobili loše slike i zaista bljeskanjem ometali predstavu.

Pravi profesionalac pak nikad neće koristiti fleš za snimanje koncerta jer bi izgubio vjernost pravog doživljaja sa pozornice, a to je slika izvođača obasjanog crvenim, plavim ili žutim reflektorom, okruženog dimom i uhvaćenog u trenutku zanosa.

Pada mi na pamet još jedno pitanje: Kako snimiti dirigenta u zanosu kad stoji okrenut prema publici i mirno gleda? To se dogodilo prilikom izvedbe proslavljenog dirigenta u Lisinskom. Ne preostavši mu ništa drugo kolega fotoreporter je stao pred pozornicu, snimio ga u toj pozi, naklonio mu se krenuo prema izlazu. Slavni dirigent mu je uzvratio naklonom i ispratio ga pogledom do izlaza. Tek tada se okrenuo orkestru i dao znak orkestru za početak.