Fotografski aparat tek u rukama umjetnika postaje moćno oruđe za prenošenje ideja.

Iznenadilo me koliko fotografija može biti cijenjena kad sam prije dvadesetak godina u posjetu Pragu zapazio u da su izložene u gotovo svakom izlogu. Te su umjetničke fotografije prikazivale proizvode i usluge koji su se nudili u tom lokalu ili su, pak, bile izložene samo kao ukras. Bilo je tu motiva pejzaža, mrtve prirode, portreta i aktova. Naravno, »kriva« je za to i jedna od najcjenjenijih akademija za fotografiju na Starom kontinentu koja je u Pragu, ali i senzibilitet stanovnika za tu vrstu umjetnosti. Vlasnici dućana i obrta tim su slikama vizualno oplemenili izloge i dali priliku mladim fotografima da izlažu radove pred brojnim ljudima. Možda su za to davali i neki honorar, toliko potreban u studentskim danima. Zamislio sam se tada kako bi to bilo da kod nas postolar postavi u svoj izlog fotke ženskih, nedajbože i muških aktova.
Skandal, skandal, skandal! No, najgore je što ni danas ne bi bilo ništa bolje, naprotiv, današnje puritanstvo još je izraženije nego onda. Vidjeli smo kako prolaze plakati s fotografijama golih žena.
Skandal, skandal, skandal! Osim što se na nacionalnoj televiziji još od vremena stvaranja »katedrale hrvatskog duha« ne može vidjeti ništa takvo, sada se pokušavaju stvoriti i zone ćudoređa za ljude kojima smeta pogled na neke dijelove ljudskog tijela kao što su ramena i koljena. Umjetnička fotografija u biti svojom slikom nage osobe, ptice na grani ili zalaska sunca uvijek prikazuje isto, ljepotu i sklad prirode koja je sve to stvorila. Stvar je u oku promatrača kako će on to vidjeti. Stvar je i u oku fotografa koji ju je snimio, jer fotoaparat ima karakteristiku da samo bilježi stvarnu sliku, a objektiv je samo hladno oko koje propušta svjetlost. Tek u rukama fotografa ta sprava postaje moćno oruđe za prenošenje ideja.
Po tim idejama prepoznajemo razliku među fotografima, ali unatoč tome još uvijek se ta tehnika u našem društvu manje cijeni, jer postoji mišljenje da kakva je to umjetnost kad »trebaš samo škljocnuti«. U Hrvatskoj ipak ima velikih pomaka u posljednje vrijeme. Otvara se sve više izložbi fotografija, koje posjećuje sve više ljudi. O tim se izložbama sve više piše i to sve mi budi nadu da će fotografija dobiti pravi status. I da neće biti onakvih čuđenja i kritika koje su se čule kad je nekoliko fotografija postavljeno u Modernoj galeriji.
Naravno, aktova.