Mislim da su trgovci konačno našli slabu točku kod muškaraca: gadgete, elektronske spravice koje kao igračke kupujemo, nosimo i međusobno uspoređujemo.

Sjećam se kad sam bio vrlo mlad i roditelji su me ostavili samoga u stanu. Nije ih bilo dosta dugo pa sam se poželio igrati vani s drugom djecom. Tako sam krenuo, zaključao vrata od stana i bezbrižno se igrao dok mi nije sinulo da kad se vrate oni neće moći ući jer nemaju ključ. Potrčao sam do ulaza te ostavio ključ ispod otirača i nastavio igru. Opet me nakon nekog vremena počelo kopkati kako će roditelji naći ključ kad im nisam rekao da ću ga ostaviti ispod otirača. U glavi sam vidio sliku kako stoje pred vratima s punim rukama i ne mogu ući, ne znajući da je ključ tu ispod njihovih nogu. Otrčao sam opet gore, ušao u stan, napisao poruku, nalijepio je na ulazna vrata, vratio ključ i krenuo van. Dok sam se igrao baš sam bio ponosan kako sam se snašao, a kad sam se vratio kući nije mi bilo jasno zašto su roditelji tako ljuti. Pa, na papiru sam im lijepo velikim slovima napisao: KLJUČ JE ISPOD OTIRAČA.

Sutradan sam dobio vlastiti ključ.
Taj ključ je tada bio jedino što sam nosio uza se. S vremenom se broj ključeva povećao, počeo sam nositi i pokaz i osobnu kartu, a kako sam počeo fotografirati vukao sam posvuda i fotić. Danas uvijek sa sobom uz bunt ključeva i novčanik imam privatni i poslovni mobitel, naočale, USB stick, mali digitalac, token, a zadnje vrijeme razmišljam i o MP3 playeru. Mogao bih još uzeti dlanovnik, sat, GPRS, diktafon i tko zna što još...

Tada bih morao nositi veliku torbu kakve nose žene.

Mislim da su trgovci konačno našli slabu točku kod muškaraca, gadgete, elektronske spravice koje kao igračke kupujemo, nosimo i uspoređujemo s drugima. Koliko gigabajta, koji domet, koliko piksela, koliko muzike... to su uglavnom danas muški razgovori. Je li baš točno da su sve te stvarčice nužno potrebne i bez njih ne bi mogli živjeti u ovom elektronskom svijetu? Pa naravno da jesu, jer otkako su žene u svakom pogledu postale neovisne muškarci su izgubili ulogu zaštitnika. Tu brigu oni sada posvećuju svom autu, kompjuteru, plazma televizoru i ostalim spravicama, a otkriva se i odgovor na pitanje zašto muškarci ne čitaju upute za rukovanje. Ne žele da ih poučavaju u njihovoj jedinoj skrbničkoj ulozi!

Sad završavam pisanje jer moram staviti mobitele na punjenje i isprobati nove vlažne krpice za čišćenje monitora mog novog laptopa.