Home
Izložbe
Kolekcije
O autoru
Narudžbe
Snimanje vjenčanja
Family Art Photo
DIGItales
Kontakt

Priprema, pozor, klik!

Velicina slova Veca slovaManja slova

U fotografiji je najbitnije oko i ideja autora, no ipak ima razlike u rezultatima koji se postižu aparatom od dvije tisuće i onim od 50 tisuća kuna.

 

U vrijeme kad sam se počinjao baviti fotografijom svi su se zaljubljenici okupljali po raznim fotoklubovima, a gotovo svaka mjesna zajednica i škola imala je jedan takav. Država je poticala takav način udruživanja pod geslom «bolje je da mladi nisu na ulici ili u Crkvi».
Fotoklubovi koji su poslali zahtjev i program dobili bi od države nešto novca i to je bilo dovoljno za filmove, fotopapire i razvijač. Drugi razlog za okupljanje bilo je zajedničko sudjelovanje na izložbama. Sve je bilo razrađeno do u detalje, od općinskih, gradskih, republičkih i izložbi na državnoj razini. Bilo je i gostovanja u pobratimskim gradovima, pa su zagrebački fotografi izlagali u Prištini. Sve su te izložbe i osvojene nagrade autorima donosile bodove, pa su se dobivale i titule u rasponu od fotoamatera prve klase do majstora fotografije. Kao u karateu od bijelog do crnog pojasa. Naravno da sam se i ja uključio u trku za bodovima, jer smo svi htjeli biti majstori, a ne amateri, pa sam slao fotografije po svim raspisanim izložbama i počeo zbrajati bodove. Ručno sam izrađivao crno-bijele slike, pakirao ih i slao poštom. Poštom su se i vraćale, ali toliko oštećene da sam ih nakon jedne izložbe morao baciti, a nagrade su bile toliko ružne da sam ih spremao u ladicu. Kada sam sjeo i izračunao koliko ukupno moram dati za poštarinu i fotopapir da bih dobio bodove koji bi me doveli do titule majstora i koliko godina je za to potrebno, odustao sam. I uopće, kakva je to ideja slike pretvarati u bodove, je li to sport ili umjetnost?

I danas se slično događa, ali na internetu, na stranicama specijaliziranim za fotografiju. Raspisuju se teme, jedni šalju digitalne slike, dok ih drugi komentiraju i dijele bodove. To su uglavnom amateri zaljubljenici u fotografiju koji na taj način uče i razvijaju stil, no zna se tu naći pokoji profesionalac koji će svoj svakodnevni fotografski rad suprotstaviti onima koji slikaju samo u slobodno vrijeme. Zanimljivo mi je čitati komentare i pratiti s koliko se žara dive njihovim uradcima. Istina je da je u fotografiji najbitnije fotografovo oko i njegova ideja no, priznajte, ipak ima razlike u rezultatima koji se postižu aparatom od 3 tisuće i onim od 60 tisuća kuna. Sviđa mi se da u tim natječajima nema nagrada, osim pohvala ostalih, pa se takvim uključivanjem profića ne može govoriti o varanju, ali nije li poštenije kad svi trkači startaju sa iste crte?