Je li jače pravo na privatnost osobe koja je sudjelovala u prometnoj nesreći ili interes da se javnosti i slikom ukaže na opasnost neprilagođene vožnje?

Na parkiralištu pored naše redakcije raste ogromna vrba. Gledam je svaki dan jer u blizini parkiram svoj auto i divim se njenoj raskošnosti. I sve bi ostalo idilično da me to divljenje prošle godine nije potaknulo da ju fotografiram. Baš je bilo proljeće i vrba se razlistala, a pod težinom lišća su joj se grane svinule do poda. Ispod nje je bio parkiran auto i baš mi je bila dobra scena kako vrba grli vozilo kao da ga štiti. Pokušaj zaštite nije uspio jer kad je slika objavljena uz romantični komentar u novini nazvala me gospođa u redakciju ljutitim glasom. Pitala me je li taj auto zaista snimljen tog dana na tom parkiralištu. Kada sam potvrdno odgovorio bila je još ljuća i prekinula vezu. Stao sam zbunjen i ponovno pogledao sliku. Između zelenih grana vrbe nazirao se auto, ali djelomično i tablica, tako da se mogla pročitati većina brojki. Tek tada mi je sinulo da je netko namjerno sakrio vozilo pod vrbu, a gospođa s telefona je vjerojatno supruga kojoj je on rekao da je bio drugdje. Ispričavam se vozaču. Bilo je i primjera da su se ljudi bunili zbog objavljivanja slika na kojima su oni kao na primjer jedan direktor koji je telefonirao na ulici, a kojeg smo slikali za temu o mobitelima. Vjerovao je da je to zavjera protiv njega i njegove firme.

U današnjem društvu nitko ne može izbjeći da mu se u novinama objavi fotografija njegovog lika sa javnog mjesta bez njegovog znanja ili pristanka. Prema važećem Zakonu o javnom priopćavanju stoji da «svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti» ali stoji i to da «se ne može na jednaka prava glede zaštite privatnosti pozivati osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u svezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti.» Dakle prava na zaštitu privatnosti prestaju vrijediti ako postoji opravdani interes javnosti. Je li jače pravo na privatnost osobe koja je sudjelovala u prometnoj nesreći ili interes da se javnosti i slikom ukaže na opasnost koje nosi neprilagođena vožnja?

O tome što je opravdani interes javnosti i tko spada u javne osobe odlučuje urednik ili uredništvo i po tome se zapravo razlikuje novine od novina, a mi se u Vjesniku pokušavamo držati običajnog prava da ne objavljujemo lica unesrećenih u prvom planu, a da tijela poginulih budu prekrivena. Držimo se i toga da se prilikom slikanja na grobljima ne vide natpisi sa imenima, a bolesnicima i maloljetnicima zamutimo lica ili ih fotografiramo s leđa. Slikati ljude dok jedu, piju, zijevaju ili kopaju nos smatram krajnjom nepristojnošću, ali urednici nekih novina, nažalost vole baš takve slike.

A vi, čitatelji tih novina?